Danas se obilježava Međunarodni dan socijalnog rada. Tim povodom gošće emisije “Sunčanom stranom ulice” Radio Bara bile su socijalne radnice Jadranka Dragović, Džanela Kadić i Azra Čindrak. Živjeti dobro i dostojanstveno u zdravom i sigurnom okruženju temeljno je pravo svake osobe nezavisno od njenog pola, životne dobi, kulturnih i drugih obilježja. Propagiranje i zaštita ljudskih prava i socijalne pravde osnovna je uloga socijalnih radnika u cijelom svijetu. Često se može čuti da je savremeno doba obilježeno jakim ekološkim, ekonomskim, socijalnim i drugim promjenama, pa je tako i vrijeme velikih izazova za socijalne radnike, koje možemo nazvati i profesionalnim pomagačima. Sve ovo sigurno utiče da ta borba nosi i teret velike društvene odgovornosti. Gošće Radio Bara govorile su o preporukama, načinu kako je koncipiran angažman socijalnog radnika u Centru za socijalni rad Bar i da li njihovo zalaganje vidljivo doprinosi boljitku zajednice.
RB/BI: Kako ste se odlučili da se obrazujete za socijalnog radnika i kako je tekao Vaš profesionalni razvojni put?
Dragović: Neposredno prije mog opredjeljenja, odabira ovog poziva, prije jedanaest godina, naišla sam na nepodržavajući stav, pomalo stereotipan, kada se govorilo o profesiji socijalnog rada i interpretaciji okoline o zadacima koje rade –“oni” socijalni radnici. Tada, iako je postojala još jedna opcija, srodna struci socijalnog rada, moj odabir je, ipak, bio socijalni rad. Sada, nakon završetka studija, rada u različitim oblastima socijalnog rada, humanitarnim organizacijama, javnim ustanovama, mogu da kažem da je to bio pravi izbor, jer je pružena sveobuhvatna podrška osobi koja je zaista treba, neprocjenjiva, kako za rad, tako i za privatni život osobe koja je pruža.
RB/BI: Koje su sve obaveze sa kojima se srijećete i koje aktivnosti karakterišu radni angažman socijalnog radnika?
Dragović: Nerijetko se stiče utisak da je ova struka najviše prepoznata u okviru rada u centrima za socijalni rad. Međutim, značaj našeg poziva u Centru je možda izazovan, odgovoran, ali nikako nije jedini kao takav. Potreba postoji, da struka bude prepoznatljiva u društvu, da budemo uključeni u rad više intitucija, koje uključuju obrazovno – vaspitne ustanove, zdravstve ustanove, kao i druge organizacije kojima smo potrebni.
Kadić: Socijalni rad se može primjenjivati u svim područjima ljudskog života, a posebno u području socijalne zaštite, odgoja i obrazovanja, zdravstva, pravosuđa, lokalne uprave, civilnog društva, vjerskih i humanitarnih zajednica i drugim djelatnostima. Ovo sve govori o mogućnosti da naša struka nađe put do svih onih kategorija lica kojima smo potrebni. Socijalni radnici su najčešće zaposleni u javnim ustanovama, ali sve više i u organizacijama civilnog društva uključenima u rad sa pojedincima i grupama koje prolaze kroz različite životne poteškoće. Od najranijeg djetinstva, roditeljstva, adolescencije, braka, porodice, starosti, u svim životnim razdobljima, postoji potreba za podrškom, uslugama u slučajevima nepovoljnim za čovjeka sa kojim se može susresti.
Čindrak: Socijalni radnici imaju različite uloge i obaveze s obzirom na neke primarne ciljeve profesije kao što su unapređenje kvalitete života, razvoj punog potencijala svakog pojedinca, porodice, grupe i zajednica u društvu. U radu sa ljudima, pruža se niz usluga i koordinacija sa drugim profesijama srodnih našoj, kako bi se obezbjedila adekvatna vrsta podrške. Pružajući usluge, ne nastupa se odmah represivnim mjerama, osim u slučaju evidentne potrebe, već radu sa pojedincem i porodicom. Sam socijalni radnik, predstavlja jednu slagalicu u sistemu koja je uvijek potrebna, kako bi se uz sve ostale srodne struke, pružila sveobuhvatna podrška.
RB/BI: Posljednjih godina fokus djelovanja centara za socijalni rad stavljen je na zaštitu djece i porodice. Kako u tom pravcu djelujete?
Dragović: Značajnu ulogu socijalni radnici imaju u području zaštite djece i porodice koje su suočene sa poteškoćama izazvanim stresom, porodičnim nasiljem, narušenim porodičnim odnosima (u slučaju brakorazvodnih parnica) teškoćama roditelja u vaspitanju i odgoju djece. Socijalni radnici imaju veliku ulogu, jer u vremenu u kojem živimo nailazimo na poremećene sisteme vrijednosti. Porodica je bila osnovna ćelija društva, ali usljed pojave brojnih otežavajućih faktora koji joj narušavaju stabilnost, ona slabi, pa dolazi do disfunkcionalnosti. Otuda proizilaze naši radni zadaci i potreba da se, na prvom mjestu, zaštite djeca. U cilju zbrinjavanja djece lišene roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, Centar za socijalni rad određuje jedan od oblika zaštite -starateljstvo, hraniteljstvo, usvojenje, institucionalni smještaj. To možda predstavlja, ujedno i najjači izazov sa kojima se susrećemo u radu. Napominjem da se svi ovi oblicizaštite djece primjenjuju tek kada se iscrpe sve druge tehnike pomoći i kada nijedna od opcija kopje imamo na raspolaganju nije prihvatljiva za dijete u datom trenutku.
Kadić: U dobu adolescencije, u burnom razvojnom dobu, kada dolazi po povišenog uticaja vršnjačkog okruženja, a opadajućeg uticaja roditelja koji vaspitavaju i brinu o djetetu, dolazi do pojave društveno neprihvatljivih oblika ponašanja. Socijalni radnik, u tom domenu, može da učini da se na vrijeme, uz rad sa porodicom i djetetom, pruži adekvatna podrška uz sve ostale vrste usluga i savjetodavni rad, kako bi se prevenirali dalji prestupi u ponašanju. Takođe, važno je da socijalni radnik djeluje po načelima struke, da bude požrtvovan, posvećen, podržavajuć. Isto tako, naša struka, kako sa sobom nosi brojne izazove, nije svemoguća, ali je bitno nastojati da se sprovede do kraja podrška i pomoć.
RB/BI: Sa koji se još izazovima u radu suočavate i šta vam najteže pada?
Dragović: Najteže je suočavanje sa stresnim porodičnim situacijama. Čovjek se nikada ne može navići i postati imun na nedaće sa kojima se jedna porodica može suočiti. Najveći izazov je rad sa djecom suočenom sa teškom situacijom i odabir načina da im se pomogne. Intencija je da budemo prepoznati kao pomagači, a ne kao osobe koje hoće da naruše i ugroze porodicu. Mi ne želimo da “otmemo” dijete iz prirodnog (porodičnog) okruženja, već da pomognemo djetetu i osnažimo familiju. Tek ukoliko se iscrpe sve mogućnosti, u slučaju kada ne postoji nijedno drugo rješenje, nastupaju represivne mjere.
Čindrak: Iz ugla jednog socijalnog radnika, mogu reći da je izazov sa kojim sam se susrela, pronalazak adekvatnog oblika zaštite za djecu bez roditeljskog staranja ili sa neadekvatnim staranjem, napuštenu djecu kojima je potrebno pružiti uslugu toplinu porodičnog doma, obezbjeđivanje osjećaja sigurnosti, ljubavi, prihvatanja. To mogu naći u hraniteljskim porodicama, koje uvijek budu rješenje ili opcija, prije nego institucionalni smještaj. Socijalni radnik treba da predstavlja oslonac, podršku, koji uz timski rad i podršku nalazi put kojim nekog prati, zbrinjava, podržava.
RB/BI: Centar za socijalni rad od danas organizuje Dane otvorenih vrata za srednjoškolce koji mogu posjetiti vaše prostorije i upoznati se sa aktivnostima Centra.
Dragović: Voljela bih da mladi ljudi koji sebe u budućnosti vide kao socijalnog radnika ili u nekoj srodnoj profesiji, da nas posjete tokom Nedjelje socijalnog rada, od 13 do 14 sati.
Preuzeto sa: Osnovni zadatak Centra za socijalni rad je sačuvati porodicu zdravom i sigurnom (barinfo.me)
