Najčešća pitanja i odgovori

Nasilje u porodici predstavlja sva djela nasilja koja dovode ili mogu da dovedu do fizičke, seksualne, psihičke ili ekonomske povrede ili patnje, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, ili prinudu... a do koga dođe između članova porodice, pri čemu se članom porodice smatra i vanbračni partner ili partnerka.

Nasilje u porodici i intimnim vezama je ozbiljan problem koji u žrtvi izaziva osjećaj lične nesigurnosti i strahovanja za sopstveni život. Prema mnogim studijama, veliki broj muškaraca još uvek vjeruje da je u redu udariti ženu ako ih isprovocira. Međutim, važno je da i žrtve i počinioci znaju da je prema zakonu nasilje u porodici kažnjivo, da se smatra krivičnim djelom ili prekršajem, i da se za njega izriču kazne i/ili zaštitne mjere. Često tek kada budu prijavljeni i kažnjeni zbog nasilja, ljudi uopšte počnu da razmišljaju o tome da se radi o društveno neprihvatljivom ponašanju.

Za nasilje nikada nije kriva žrtva već je odgovornost na počiniocu.

Nasilje treba prijaviti uvijek, bez odlaganja, iako to nije lako. Nasilje u porodici je jedno  odhronično manje prijavljivanih krivičnih dela u odnosu n arealnu sliku. Međutim, važno je znati da upravo ćutanje podstiče nasilje u porodici. Na intra psihičkom nivou, ćutanje je vid negacije da se nasilje uopšte dešava, a negaciji žrtve pribjegavaju upravo iz straha od suočavanja sa posljedicama prijavljivanja, misleći da će ono što im je nepoznato biti strašnije i stresnije od trpljenja nasilja, ili iz stida, ili iz pogrešnih vjerovanja da će ćutanjem ‘’zaštititi djecu’’.

Uloga Centra za socijalni rad, kao i uloga svih organa i institucija koje se bave zaštitom žrtava nasilja u porodici, je definisana u okviru domaćeg zakonodavstva Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, Porodičnim zakonom, Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti itd. ali i međunarodnim aktima koje je naša zemlja potpisala (naročito Konvencijom o pravima djeteta i Konvencijom Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici). Takođe su zaduženja Centra za socijalni rad, kako bi zaštita žrtava bila sveobuhvatna, precizirana Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici.

Stručni radnici Centra za socijalni rad dužni su da, ako na bilo koji način kroz svoj rad saznaju da postoji nasilje u porodici, sačine o istom službenu zabilješku i hitno informišu Upravu policije. Kada je nasilje prijavljeno Centru za socijalni rad, formiraju se spisi predmeta, radi se procjena rizika i sačinjava plan zaštite i podrške žrtvi nasilja u porodici. U slučajevima kada se o nasilju sazna od drugih institucija odmah i bez odlaganja kontaktira se žrtva nasilja. Rad sa porodicom uključuje savjetodavne razgovore kroz koje se stranke informišu o svojim pravima, pruža im se psihosocijalna podrška, terenske obilaske, saradnju sa obrazovnim i zdravstvenim ustanovama kao i materijalnu pomoć u skladu sa zakonom. Ukoliko žrtva treba da bude izmještena iz porodice, Centar ostvaruje kontakt sa nevladinom organizacijom/skloništem koje pruža usluge.

Centar za socijalni rad takođe sarađuje sa Upravom policije, Osnovnim državnim tužilaštvom i pravosudnim organima na zaštiti žrtava. Po potrebi se žrtva nasilja prati na Sud, ili se po pozivu policije dolazi u porodicu kako bi joj se pružila podrška. Centar na zahtjev Suda daje nalaz i mišljenje o svrsishodnosti izricanja zaštitnih mjera (iseljenje iz stana, mjera zabrane prilaska itd.).

Dijete može biti žrtva nasilja direktno i indirektno. Ukoliko je dijete svjedok nasilju među roditeljima, i dijete će biti smatrano žrtvom. Dokazano je u mnogim istraživanjima da djeca koja su svjedoci nasilja u porodici trpe iste psihološke posljedice kao djeca koja su direktno izlože nanasilju.

Dodatne mjere koje Centar preduzima kada je žrtva ili svjedok porodičnog nasilja ili zanemarivanja dijete su i preduzimanje mjera zaštite kao što je nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, savjetodavni rad sa cijelom porodicom radi ukazivanja roditeljimana greške i propuste u vaspitanju i čuvanju djece. Centar za socijalni rad dostavlja predloge sudu za zaštitu prava djeteta; daje nalaz i mišljenje o ograničenju odnosno lišenju roditeljskog prava u slučajevima nasilja i/ili zanemarivanja djece; itd.

Takođe, Centar za socijalni rad je dužan da u svojim prostorijama omogući i organizuje kontakte djece sa roditeljima koji su počinioci nasilja u kontrolisanim uslovima. U Centru postoji posebno opremljena prostorija, prilagođena djeci, koja je opremljena upravo u ovu svrhu, kao i zarazgovore sa djecom, a naročito ako su djeca žrtve nasilja.

U situacijama visokog rizika, obavezno prvo pozovite policiju. Policija je u svakom slučaju dužna da obavijesti Centar za socijalni rad, a Centar za socijalni rad je dužan da se uključi u rad sa porodicom. U situacijama u kojima rizik za život i zdravlje nije visok to jest ne postoji akutno ugrožavanje bezbjednosti, nasilje možete prijaviti bilo Upravi policije bilo Centru za socijalni rad. U Centru za socijalni rad, nakon što budete s pažnjom sa slušani i informisani o svojim pravima, sačinjava se službena zabilješka i prosleđuje Upravi policije.

Ukoliko ste Vi ili članovi Vaše porodice izloženi bilo kom obliku nasilja u porodici, neophodno je da se u što kraćem roku obratite Centru za socijalni rad i da o navedenom obavijestite nadležni organ Ministarstva unutrašnjih poslova.